HRVATSKA KROZ FOTO-HAJGU DOMAĆIH AUTORICA I AUTORA

 

Na stranicama Udruge „Tri rijeke“ tjedno predstavljamo Hrvatsku kroz hajgu hrvatskih autorica i autora. Molimo pošaljite 3 svoje neobjavljene foto-hajge, u boji, veličine 2000 pixela na duljoj strani fotografije na e-mail urednice: dvrozic@gmail.com

Na hajgi diskretno navedite autora (ili autore). Haiku na hajgu upišite na hrvatskom standardnom jeziku, u e-mail poruci možete navesti prijevod/prepjev svojih stihova na engleski jezik.

Također, u nekoliko rečenica opišite kako je došlo do stvaranja ove hajge.

O hajgi

Foto-hajga sastoji se od dvije umjetničke forme, haikua i fotografije. Važno je da vaš haiku ne opisuje fotografiju ali i da ne kreirate nesporazum. Haiku i fotografija moraju biti komplementarni i u ozračju iskrenosti, svježine i dubine, stvoriti umjetničko djelo koje je vrednije od pojedinačnih izričaja. Istražujte stvarnost, odmaknite se od očekivanih pjesničkih klišeja, budite originalni.

Biranje fonta kojim će te zabilježiti haiku na fotografiju iziskuje podulju pripremu. Iskušavajte nekoliko fontova dok ne dobijete nenamtljivu povezanost slova (oblik, boju i veličinu) sa fotografijom, i modusom koji prožima vašu hajgu.

U svom haikuu ne robujte formi od 5-7-5 slogova na uštrb književne kvalitete pjesme, izbjegavajte pridjeve. Upamtite da kigo utjelovljuje prolaznost svega i označava promjene na životnoj sceni te da je samo jedna kigo riječ dozvoljena u jednom haikuu. Budite, kratki i jasni, izražavajte se jednostavnim riječima. Ne upotrebljavajte arhaične riječi i one koje prosječno obrazovani čitatelj ne prepoznaje i ne zna im značenje. One ometaju iščitavanje vašeg haikua. Nepoznate riječi mogu biti pogrešno protumačene i/ili odvući pažnju od tako kratke pjesme. Upravo zbog jasnoće i kratkoće, iščitavanje haikua traje tek trenutak a naglas se čita u dva daha. Neka je vaša haiku-pjesma razumljiva na prvi pogled.

U svakom haikuu krije se podulja priča a njegova kratkoća moguća je zbog podrazumijevanja opće poznatih stvari i pojava o kojima ne pišemo. Ta priča mora biti komplimentarna s fotografijom. Povežite književni i likovni izričaj na optimalan način. Kreirajte nekoliko hajgi na odabranoj, po vašem mišljenju dobroj fotografiji, uredite svoj haiku i njegovu poziciju na slici. Vodite računa o elementarnim postulatima u likovnim umjetnostima i otkrijte najbolje rješenje za vaše umjetničko djelo zvano hajga.

nakon potresa
jedna obitelj seli
u novu kuću

Gledam ptice kako se kȕće, donesu grančice i dom je učas gotov. Kad bi tako barem mogli i ovi ljudi koji su nakon potresa ostali bez doma. Kad bi barem mogli za jedan dan stvoriti novi. Ali ono što mogu ptice ne mogu ljudi.

Slavica Sarkotic, haiku

Vesna Janković, fotografija

z snega štrče
mole, ampak se groze
kvrgavi ščepci

iz snijega strše
mole ili se groze
kvrgavi prsti

Haiku je nastao na temelju fotografije koju sam snimila za posljednjeg velikog snijega u vinogradima mojega djetinjstva. Od uvijek su me trsevi koji štrše iz snijega podsjećali na kvrgave prste. Taj vinogradarski brijeg je bio rodan. Drvene klijeti su bile prekrasne. Danas je to ili zapušteno zemljište ili prenamijenjeno u druge svrhe. Stare su klijeti prepuštene zubu vremena. Vidjevši ovako suhe crne trseve, prva misao mi je bila da mole milost, a možda opominju one koji su ih zapustili.

Katarina Zadrija

doba korone –
na mojim skijama
tragovi prašine

Mi, koji živimo u Primorju, nemamo priliku često biti na snijegu niti ga doživjeti.

Fotografija je nastala prije nekoliko godina u Austriji kada sam s obitelji bio na skijanju. Sada, u doba korone, uskraćeno nam je mnogo toga pa i putovanja, kao i skijanje u inozemstvu, stoga haiku nastao uz fotografiju najbolje opisuje moj trenutni doživljaj jer će skije i ovih zimskih praznika skupljati prašinu.

Adrijan Glažar, 8.r.
OŠ Vežica, Rijeka
Mentorica:Mihovila Čeperić- Biljan, prof.

 …

ledenim korakom
tiho kroči dvorištem
ljetna nostalgija

Hladnoća zimskog dana protezala se dvorištem. Kroz prozor čeznutljivo sam promatrao odrinu vinove loze i vrt. Činilo mi se da je ova zima neobično duga, da proljeće presporo dolazi. Zaželio sam se sunca i svojih svakodnevnih akcija na našoj okućnici. Zamišljao sam cvjetne glavice trajnica pune pčela i leptira, našu višnju i trešnju u cvatu a potom i ptice kako se časte na crvenim plodovima, a ponešto im i mi ukrademo. Smetalo me da se poput medvjeda u krzno, zamatam u slojevitu odjeću. Želio sam laganu odjeću i mnogo kretanja na ljetnoj toplini koja grije moje umorne i stare kosti i daje mi onu nekadašnju, mladenačku snagu. Onaj tako željeni privid mladosti.

Na prvi dan
po koji put prosijavam
nove odluke ̶
hoću li ih tek pripisati
na dugu staru listu?

Počeci nadahnjuju. Liste naših novogodišnjih odluka, ma kako duge i neostvarive se činile, mogu biti naše nadahnuće i dodatni vjetar u krilima. Nepredvidivost i prolaznost svega, a što ne možemo promijeniti, možemo obogatiti napuštanjem zone udobnosti i ostvariti sebe u svom punom sjaju, povezani s prirodnim i društvenim okruženjem. Mijenjati stvari na bolje. A time i zarolati valove dobrih struja i vibracija sa svoje obale pomoću kojih će ponetko u dodiru s nama moći ostvariti svoje ciljeve.…