Dubravko Korbus
Kristina Kroupa
Ljudmila Milena Mršić
Stanko Petrović 1947 – 2016
Ljerka Poštek-Jelača
Vida Pust Škrgulja 1952 – 2021
Stjepan Rožić
Vesna Stipčić
Miljenko Šimunović
Željka Vučinić Jambrešić
Đurđa Vukelić Rožić
Božena Zernec
Štefica Vanjek
Marina Šarić
VIDA PUST ŠKRGULJA (1952. – 2021.)
Profesorica Vida Pust Škrgulja bila je među osnivačima Udruge „Tri rijeke“ i njena podpredsjednica. Haiku je pisala od sedamdesetih godina XX. stoljeća. Također bila je osnivačica Kloštranskih haiku susreta. Radila je na uređivanju, prevođenju i ilustriranju knjige “Sedam prozora / Seven Windows” objavljene 2002. g. i jedna je od autora predstavljenih u toj antologiji. Vezano na Susrete hrvatskih haiđina u vrijeme “Bučijade” u Muzeju Ivanić-Grada i POU Ivanić-Grad inicirala je i postavila izložbe hajgi autora Ive Markulina (Samobor), Dimitrija Škrka (Slovenska Bistrica) i Mihaela Štebiha, ak. kipara iz Čakovca. Bila je u uređivačkom savjetu časopisa IRIS i članica prosudbenih komisija za haiku i hajgu na natječajima udruge „Tri rijeke“ HPOI, Ivanić-Grad. Haikue je bilježila na hrvatskom, slovenskom, latinskom i engleskom jeziku i bila višestruko nagrađivana pjesnikinja. Vida Pust Škrgulja bila je prva ravnateljica Muzeja Ivanić-Grada.
tulipani na suncu
njihova je boja jasnija
u mojoj sjeni
izlaz iz šume
još korak kroz mrak i vrh
obasjan suncem
ljetna noć
vlak tutnji
kroz mirni disaj djece
drevni grad
preko zidina galeb
leti u sunce
voćnjak na kiši
stope starog vrtlara
nestaju u blatu
na dnu srebrne čaše
u staretinarnici
tragovi crnog vina
majčine oči
u mojima traže
pogled majke
vratio se kasno –
ruke nose košaru
crvenih jabuka
noć bez zvijezda
samo jedan prozor
toplo svjetluca
susret na putu –
koliko svjetova
u jednom trenutku
umor večeri
rasplinu se pogledom …
zvjezdano nebo
bolnička soba
u snovima lutam kroz
Bashōov uveli vrijes
STANKO PETROVIĆ (1947. – 2016.)
Stanko Petrović svoj je profesionalni životni put usmjerio je u pravcu prirodnih znanosti. Školovao se za koncertnog pjevača a pjevanjem u profesionalnom ansamblu RTV-a te SKUDU „Ivan Goran Kovačić“ financirao je studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao. Posao je pronašao u Veterinarskoj stanici Križ gdje i zasniva obitelj. Preselivši u Ivanić-Grad nastupa s KUD-om „Posavac“ gdje je dao mnogobrojne koncerte za građanstvo. Također, ostvaruje se u amaterskom slikarstvu i kiparstvu i sudjelovao je na nizu izložbi. Poeziju i kratke pripovijetke pisao je od gimnazijskih dana i objavljivao u raznim časopisima i novinama (Kaj, Školske novine, Marulić) te je sudjelovao na nizu recitala za poeziju i prozu na hrvatskom i kajkavskom. Kao doktor veterinarske medicine u neprestanom je dodiru s ljudima, prirodom i selom te tako počinje bilježiti i haiku-poeziju. Bio je među osnivačima Udruge „Tri rijeke“ HPOI Ivanić-Grad. Objavljivao je u IRISU i nekoliko domaćih i stranih zbornika i časopisa haiku poezije. Godine 2010. objavio je zbirku poezije Zrnje na vjetru, a 2015. zbirku pripovjetki, Nema sunca za sve dovoljno.
U plavom procjepu
među oblacima
guraju se zvijezde.
Bistra su jutra
novinskim izvješćima
zamagljena.
Mala kuća
nosi rodino gnijezdo
vježba ravnotežu.
Brašnasta prašin
umiljava se putom.
bosa stopala.
Zima!
Kuće vise na špagi
od dima.
Bjelina snijega
guta
zvuke.
Sumrak,
tek nježan dodir
prve zvijezde.
Sunčano jutro
nemiran vrat patka
glumi kameleona.
Seoska idila
mirisi jasmina, sijena
i gnojčine.
U zrcalu jezera
mali medo
dodiruje mjesec.
Sprovod.
Kraj puta pura
zoblje tugu.
Vjetar u žurbi
sve mahom ruši
nedirnute samo zvijezde.