podne bez vjetra
treperava krila siju
sjeme maslačka

Podne me je zateklo na livadi. Ni daška vjetra. Zastala sam da pokretima tijela ne remetim sklad prirode. Stopljena s okolišem punim sam plućima udisala mirise zagrijane vlažne zemlje, mlade trave i cvijeća. Zvuk dalekog zvona s tornja seoske crkve miješao se sa zujanjem pčela. Iz trave je izletjela ševa, zastala trepereći u zraku i otpjevala svoju cvrkutavu ariju. Kad se trepereći nadvila nad nekoliko glavica ocvalog maslačka, pokreti njenih krila rasuli su padobrančiće sjemena po travi. Nekoliko tjedana kasnije, prijateljica mi je pokazivala svoj cvjetnjak na koji je bila jako ponosna. Doživjela sam deja vu – cvijet u obliku ptice u letu podsjetio me je na sliku ševe koja je pokretima krila „sijala“ sjeme maslačka.

Nina Kovačić